Konjic i UNHCR

UNHCR (Visoki Komesarijat Ujedinjenih Nacija za Izbjeglice) je osnovan 14.12.1950 godine, odlukom Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija, sa ciljem vođenja i koordiniranja međunarodne zaštite i izbjegličkih problema širom svijeta. Primarna uloga UNHCR-a je zaštita prava i blagostanje izbjeglica. Ova organizacija teži osiguranju primjene prava na traženje azila i
iznalaženja bezbjednog izbjeglištva u drugim državama, sa mogućnosti dobrovoljnog povratka svojim ognjištima, lokalnoj integraciji ili preseljenja u treću zemlju.

U više od pet dekada, ova organizacija je pomogla, kako se procjenjuje oko pedeset miliona osoba pri ponovnom uspostavljanju njihovih života. Trenutno, preko 6540 radnika u preko 116 država nastavlja pomagati 19,2 miliona osoba.

Nažalost, UNHCR je uslijed okrutnog rata koji je zadesio prostore bivše Jugoslavije imao jednu od najobilnijih misija od svog postojanja baš u našoj državi, Bosni i Hercegovini. Rezultatom brutalnih kampanja i etničkog čišćenja koji su se dešavali u toku rata, više od pola stanovništva Bosne i Hercegovine je iseljeno iz svojih ognjišta. Više stotina hiljada stanovnika je ovisilo od humanitarne pomoći. Na kraju rata, u decembru 1995. godine, od prijeratnog stanovništva koje je brojalo 4,3 miliona stanovnika, oko 900 000 su postali izbjeglice u susjednim državama i zapadnoj Evropi, dok je 1,3 miliona osoba postalo interno raseljenim osobama unutar države.

Dok su političke strane dogovarale kako da okončaju sukob, međunarodna zajednica se fokusirala na misiju isporuke humanitarne pomoći, koju je predvodio UNHCR. Iako je radio u veoma teškim uslovima, u periodu od 1992. godine - 1995. godine, UNHCR je uspio isporučiti 950 000 metričkih tona humanitarne pomoći za više od 2,7 miliona korisnika u BiH. To je najveća humanitarna misija ikada zabilježena. UNHCR je u toku rata upošljavao 7 osoba iz Konjica. Rad u UNHCR-u je bio iznimno težak i opasan, čak su dva radnika iz Konjica bila pritvorena 1993. godine u toku sukoba BiH Hrvata i Bošnjaka tokom obnašanja svojih dužnosti, ali su nakon pregovora međunarodne zajednice pušteni.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u decembru 1995 godine, UNHCR se fokusira na drugu vrstu operacije. Putem Aneksa 7 navedenog sporazuma biva imenovan vodećom organizacija, odgovornom za povratak izbjeglica i raseljenih osoba na prijeratna ognjišta. Svojim prisustvom u Konjicu, odmah nakon rata, UNHCR počinje sa velikim projektima obnove razrušenih domova, obnavljanjem infrastrukture, povratom imovine i projektima male privrede.

U julu 1997. godine, Konjic se kao prvi grad u državi proglašava <Otvorenim gradom>. To je dio UNHCR-ovog projekta kojim su se zone sigurne za povratak manjina proglašavale otvorenim gradovima, čime su se iznalazili donatori za značajne projekte obnove i male privrede (stambeno naselje Pleha, Orašje, privatne kuće u okolnim selima, vodovodi, itd.). Uslijed velikog broja raseljenih osoba u BiH (grupacija za koju UNHCR po svom mandatu nije zadužen), UNHCR preuzima ulogu zbrinjavanja istih, te se sada zbog svojih misija u svijetu koncentrira na rad s istim.

UNHCR više nije prisutan u Konjicu putem predstavništva (kancelarija), ali je i dalje prisutan u državi.