Bunker ARK, Konjic

Kada sam u ožujku 1979. godine potpisao svečanu obavezu o čuvanju državne tajne, nisam ni slutio da će u dubini sebe više od 13 godina morati potiskivati najveću tajnu Jugoslavije. Tajnu koja će mi suštinski ... obilježiti i iz temelja promijeniti život." Ovim riječima počeo je svoju priču Šerif Gabovica, umirovljeni pukovnik Vojske Federacije BiH, rukovoditelj smjene u podzemnom objektu ARK nedaleko od Konjica.

Grabovica je, kao tridesetogodišnji perspektivni vojni policajac bivše JNA, 1979. godine prebačen u podzemni vojni objekt, kojeg su Titovi partizani u bosanskohercegovačkim planinama dubili punih 26 godina.

Više od 3.000 metara kvadratnih suvremenog bunkera duboko u utrobi planine Prenj je u slučaju izbijanja 3. svjetskog rata, nuklearnog prepucavanja istočnog i zapadnog bloka u kojem bi prema mračnim scenarijima Jugoslavija bila kolateralna šteta ili neke treće nepodopštine trebao služiti kao sigurno utočište maršalu i njegovoj sviti.

"Bunker, hvala bogu, nikad nije poslužio svojoj svrsi mada smo uvijek bili spremni primiti Tita i Vrhovni štab. Trinaest punih godina sam proveo, a da ni supruzi nisam kazao koji objekt osigurava i što mi je opis radnog mjesta. Sve što je znala jeste da radim u Konjicu. Doduše, prijateljima i obitelji možda i nije bilo zanimljivo čime se bavim, jer nisu ni slutili da, umjesto puške, dužim vojni bunker basnoslovne vrijednosti. Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i nas 15 koji smo radili na opsluživanju bunkera", kaže Grabovica i tvrdi da nikad nije došao u iskušenje da nekome oda namjenu objekta u koji su građani Jugoslavije odvojili oko 4,5 milijardi američkih dolara.

Pred početak izbijanja proteklog rata u Bosni i Hercegovini Grabovica je, kako kaže, uvidio da JNA više nije vojska čijim se idealima divio. General Milutin Kukanjac, tadašnji zapovjednik 7. armijske oblasti JNA, naredio je u noći između 7. i 8. svibnja 1992. godine da se uništi objekt ARK. "Uništi sve što ne možeš ponijeti", glasilo je naređenje koje je trebalo aktivirati 4.500 kilograma trotila koji je već bio postavljen u bunkeru i koji bi ovo sigurnosno čudo i neimarsko umijeće trebalo pretvoriti u obične rupe u brdu.

"Kao rukovoditelj objekta otišao sam na Koran na Pale, uzeo eksploziv i postavio ga na strateške tačke u objektu. Prilikom napada Teritorijalne odbrane na kompletan vojni kompleks u Ljutoj svi članovi JNA su se sklonili u bunker. Kroz jedan od tajnih izlaza trebali smo se evakuirati i sa okolnih brda aktivirati eksploziv. Prilikom paničnog povlačenja uspio sam pokidati žice kojim je trebao biti aktiviran eksploziv tako da ništa nije odletjelo u zrak", kaže Grabovica ističući da, osim njemu, u spašavanju objekta velike zasluge pripadaju i Rajku Andriću, radniku na održavanju koji je bio podčinjen Grabovici. Iako izgleda da je demontiranje eksploziva bilo jednostavno Šerif tvrdi da i u najvećim špijunskim filmovima nije vidio ono što je on proživljavao u travnju i svibnju 1992. godine.

"Iako u 13 godina nikad nisam otkrio postojanje objekta, tih mjesec dana sam živio kao James Bond. Oficiri s kojima sam radio u ARK-u smatrali su me odanim idealima i komandama JNA. U Konjicu sam važio za najvećeg izdajnika BiH. Ja sam u međuvremenu tajno došao u Sarajevo i stavio se na raspolaganje vodećim ljudima Teritorijalne odbrane koji su mi savjetovali da im se pridružim. Kada sam im dao male naznake kakva je vrijednost u mojim rukama, nisu mogli da povjeruju. Ostavili su me u ARK-u i tih mjesec dana igrao sam dvostruku igru koja se završila sretno po sve. Službenici i oficiri iz ARK -a su se evakuirali, objekt je ostao neoštećen dok smo Rajko i ja ostali živi i kada se sve saznalo postali heroji i legende Konjica", priča Grabovica u kojeg ni nakon rastanka i spašavanja objekta oficiri JNA i nadređeni nikad nisu posumnjali.

"Vjerovali su mi slijepo i mislim da ih nisam iznevjerio. Nikada ne bih ugrozio njihove živote. Ali jednostavno, i pored zapovijedi nisam mogao uništiti mjesto gdje sam proveo najbolje godine života i trud više generacija uništiti zbog naredbe suludih glavešina", kazao je Grabovica.

Kada je počeo rat, Armija Bosne i Hercegovine ga je imenovala za zapovjednika objekta. Grabovica tvrdi da je nakon spašavanja bunkera od JNA u ratu svakodnevno spašavao objekt od manjih katastrofa.

"Užas. Svako je htio ovo raskrčmiti. Dođe mi lokalni zapovjednik i kaže hoću Titov sto u svoj ured, neko drugi traži agregat, i tako u nedogled. Srećom, sve se preguralo i Rajko i ja smo ponosni da smo časno čuvali što nam je povjereno i predali objekt građanima Bosne i Hercegovine", završava Grabovica.

(Nezavisne novine)

Bunker ARK

Podzemni bunker ARK , vojnog naziva "D-O" bivša Jugoslavenska narodna armija (JNA) gradila je od 1953. do 1979. godine. Za izgradnju ovog podzemnog zdanja, koje omogućava da 350 ljudi normalno živi u utrobi zemlje neograničeno vrijeme, uloženo je 4,5 milijardi američkih dolara.

JNA je više novca dala samo za aerodrom "Željava" kod Bihaća, te splitski vojnu luku. Novcem uloženim u bunker mogao se sagraditi gotovo cijeli koridor 5c, za koji danas BiH nema novca.

Objekt je otporan na nuklearni udar od 25 kilotona. Sastoji se od tri dijela. Tri vanjske kuće, koje nalikuju na veće vikendice, samo su kamuflaža za ulaze u tri tunela koji vode u unutrašnji zaštićeni dio, koji se sastoji od 12 velikih blokova.

Posebna klima omogućava da temperatura u objektu uvijek iznosi 22 stupnja Celzija. Bunker ima svoj vodovod, agregat, filtre za zrak, i sve ostalo potrebno za život 200 metara ispod zemlje.

Radio-relejni centri koji su bili smješteni na okolnim vrhovima Kiser i Zlatar služili su kao veza bunkera sa ostatkom svijeta.

"Pod zemljom se nalazilo tijelo, dok su na okolnim brdima bila osjetila i glava ovog objekta. Nikad, pa ni u ratu komunikacije nisu bile prekinute", kazao je Grabovica.

ATOMSKA RATNA KOMANDA (ARK)

Obici objekat "ARK" - Atomsku ratnu komandu, licno i uživo, nešto je sasvim novo i drugacije od svega sa cime se do sada susretala reporterska ekipa "Prve linije". Našu malu novinarsku ekspediciju su, uz nas, sacinjavali i novinari televizije "Hayat", te kolege iz Federalnog ministarstva odbrane koji su takoder željeli napraviti zabilješku o objektu tajnog naziva "D-0".
Šarolika družina je kombijem putovala ka adresi "bez imena", koja se 26 godina gradila i izgradila odmah do prigradskih kuca Konjica, a da za nju niko, baš niko, nije ni znao ni cuo. Kakvim velom tajne je ovaj objekat bio obavijen u prošlom sistemu, govori i podatak da je u toku radova na njemu iskopano preko 20 hiljada kubika materijala, a da niko nije znao šta se dogada i gdje je sklonjena tolika zemlja.

Prvi susret sa našim domacinima je nadomak "ARK-a", mekoliko kilometara od Konjica, a docekuje nas kapetan Mesud Šadinlija iz 1. Korpusa Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i upravnik Objekta narednika Dževad Faladžic. Po izlasku iz kombija zbor ekipe je, vojnicki, u "vrstu", slijedi prozivka imenom i prezimenom, da se ne bi prošvercao kakav nenajavljeni "ilegalac". Price koje smo culi prije našeg polaska na zadatak, te savjeti starijih kolega koje su vec posjetile ovaj objekat, "slike" stvorene u glavi, o svemu što nas ocekuje, doveli su do toga da živci i bez našeg htijenja budu razigrani i napeti kao strune. Vanjski izgled objekta u koji ulazimo ne obecava mnogo jer se nerazlikuje od izgleda prosjecne bosanska kuce. kakve srecemo širom naše zemlje. Ali, samo na prvi pogled. Upravo ta zgradica kamuflaža je ulaz u tajni objekat bivše JNA koji je i predmet našeg posjete. Lukavo nema šta. Prvo, pravo iznenadenje ceka nas vec na ulazu. Prolazimo kroz jedna, druga i treca pancirna vrata, zastrašujuce težine i debljine, kakva smo vidali samo u sefovima banaka... Ove metalne barikade nisu slucajno na ulazu, celicna vrata sa meduprostorima koji ih dijele imaju posebnu ulogu zracnih pretkomora za amortiziranje vanjskih udara. Posebno je zanimljiva prica narednika Dževada Faldžica i njegovog kolege Camila Omerovica, naših vodica, koji nas kako na ulazu u "ARK", tako i tokom njegovog obilaska
"snabdijevaju" pikanterijama bez kojih bi novinarska bilježnica, i pored videnog, ostala prazna.

Labirint

Trostruka vrata se za nama necujno zatvaraju i vec smo u "zašticenom dijelu" koji se prostire na 6.584 kvadratnih metara. Temperatura u objektu je vrlo prijatna i krece se oko 21 stepen celzijusa uz konstantnu vlažnost od 65 - 71 promil, sve to naravno, kontrolirano i dozirano pomocu mocnih klima uredaja. Prve impresije, su dosta upecatljive, jer do tada nismo vidjeli ništa slicno. Sve nam je nalik na komplicirani labirint. Hodnici su povezani, ali za laike je svaki isti, te je pravac kretanja nepoznanica za sve one koji nisu u "ARK-u" boravili duže vremena. Na plafonu su razapeti kablovi i žice raznih namjena i profila, a provedene su u sve sobe, cak i
toalete. Najviše podsjecaju na žicanu paukovu mrežu. Dok prolazimo prostranim, nepreglednim podzemnim hodnikom, na celicnim vratima su još uvijek vidljivi jarko crveni pecati sa oznakama JNA, to su bile sobe u kojima su bili smješteni ratni planovi sa kartama i mapama za borbena dejstva za cijelu SFRJ. Tu su bile smještene najvece vojne tajne, koje su sistemski uništene paljenjem koje je trajalo puni mjesec dana. Prva prostorija, je prostrana i svijetla sa pratecim uredajima na zidovima. Znaci, u Glavnom operativnom centru smo, odnosno, komandnom mjestu tadašnjeg Štaba JNA. Dominiraju sredstva veze, velika telefonska centrala, pomocu koje
se moglo stupiti u kontakt sa bilo kojoj jedinicom JNA lociranom na terenu. Namjena OC-a, bila je da primi i zaštiti najviše oficire, te im omoguci uspješno rukovodenje i komandovanje Oružanim snagama, kako u ratu, tako i u drugim kriznim situacijama poput nuklearnog, biološkog, artiljerijskog ili nekog drugog napada.

Dvadeset dva zasebna sistema

Dok se krecemo hodnicima osvjetljenim neonima, saznajemo da je objekat graden 26 godina, od marta 1953. do 1. septembra 1979. godine, kada je djelomicno završen i poceo sa radom. Pretpostavke su da vrijednost Atomske ratne komande sa pratecim sadržajem iznosi oko 4 milijarde i 600 miliona dolara ( 4 600 000 000 $ ).
Tako je, naime sredstava utrošeno u izgradnju i opremanje, što ga je svrstalo na trece mjesto najvecih investicija u bivšoj Jugoslaviji, odmah iza aerodroma "Željava" kod Bihaca, i luke "Lora" u Splitu. Sastoji se iz tri dijela: nadzemnog, podzemnog nešticenog i podezemnog šticenog. Kad nam je saopceno da se nalazimo na 250 metara pod zemljom i pored poznatog novinarskog "garda", prisutnim se oteo uzdah i podpitanje, da li je u objektu moguc nestanak kisika i ostalih energenata neophodnih za život. Informacija koju smo dobili, umirila nas je, "ARK" posjeduje 21 zasebni sistem koji mu omogucava da "živi": veza, transformatori, agregati, klima uredaji, rezervoari, cisterne za gorivo, precišcavanje otpadnih voda, zagrijavanje, sanitet, kuhinja...
Svi sitemi imaju rezervnu varijantu, odnosno, radeni su sa svojim "blizancima", te nema bojazni od prestanka rada, tim više, što su za najznacajnija postrojeja bili uskladišteni i rezervni dijelovi Što se tice kisika, nema nikakvih problema, jer su uredaji koncipirani tako da funkcionišu bez dotura zraka iz atmosfere - sami ga proizvode i obnavljaju.

Predsjednicki blok

Objekat je prvenstveno namjenjen zaštiti od nuklearnog rata, te može da izdrži nuklearni udar od 30 kilotona bez ikakvih posljedica po lica koja borave u njemu. Maksimalno smještajni kapacitet je 350 ljudi koji istovremeno imaju uvjete za nesmetan život i rad, a bez kontakta sa površinom i najmanje štednje u bilo kojem segmentu mogu živjeti 14 dana. Naredni rejon za obilazak je i novinarima, narocito civilnim, najatraktivniji - Predsjednicki blok. Namjenjen za smještaj porodice Broz i potpuno netaknut vec duži niz godina. Naša mala ekspedicija je ubrzala korake sa nestrpljenjem išcekujuci šta ce vidjeti u toj eminentnoj rezidenciji pod zemljom. Ulazimo u objekat u objektu, dodatno zašticen i ureden na 170 metara pod zemljom. Tapete na zidovima, etisoni i prateca oprema, slikovito nam govore da se nalazimo u prvoj klasi objekta "ARK". Obilazimo sale za sastanke, spavacu sobu sa bracnim krevetom na kojem su još uvijek najloni, tevrlo moderno kupatilo i radu sobu. U sanitarnom bloku, zaticemo sve na svom mjestu, ubruse za ruke i toaletni sapun su još uvijek iz sedamdeset i neke. Potom slijedi niz indenticnih soba, opremljenih krevetom, radnim stolom i sredstvima veze. Rezervisane su bile za licnu predsjednikovu pratnju. Kuhinja i sanitet su posebno poglavlje. Kuharima je na usluzi bila najsavremenija aparatura, te srebreni pribor za jelo, dok se sanitarni blok bolnica u malom, sa operacionom salom i rendgen amaratima koji su obezbjedivali i najteže ljekarske intervencije.
Nešto skromniji dezen tapeta i etisona, znak su nam da smo izašli iz objekta u objektu, te obilazimo centar veze, rezervoare za vodu kapaciteta 170 kubicnih metara i dolazimo do energetskog srca "ARK-e", transformatora za proizvodnju elektricne energije. Iako je "ARK" neuništiv spolja, njegov tadašnji korisnici su ga pokušali uništiti iznutra, upravo u energetskom
dijelu koji je i najosjetljiviji. Pripadnici tadašnje JNA, dobro su znali kakav je znacaj ovog objekta, te ga ni po koju cijenu nisu htjeli ostaviti u rukama Armije BiH. Uništenje je planirano sa cetri i pol tone razornog trotila, koji se trebao aktivirati pozivanjem odredenog telefonskog broja sa pratecih objekata. Zahvaljujuci ljudima koji su Bosnu i Hercegovinu nosili u srcu, a prije svih penzioniranom pukovniku Vojske Federacije BiH Šerifu Grabovici, to se nije desilo. Pripadnici Armije BiH 11. maja 1992. godine objekat preuzimaju od pripadnika JNA i sacuvaju ga do danas sa kompletnim inventarom kakav je bio po njegovom puštanju u rad.

Posjete mnogobrojnih delegacija

Tri izlaza iz ovog objekta predvidena su za slucaj nužde. Mi smo se, ipak , po završetku našeg obilaska uputili ka glavnom izalazu, prepuni razlicitih dojmova. Brojne delegacije koje dolaze u posjetu odaju priznanje pripadnicima Vojske Federacije BiH za njhov doprinos u održavanju ovog objekta. Dolazili su mnogi, svi oduševljeni videnim. Nitko ne ostaje ravnodušan.

Artikel sastavljen od Ivan Ivic

Molimo vas da posaljete Konjic.com webmasteru ako imate vise informacija, fotografije ili video-snimak iz bunkera u Konjicu.